Monday, August 30, 2010

Evoluciona glupost a.k.a. Ne ponijeti dzemper napolje i piti cedevitu sa ledom uz zabrinjavajuce nalete vjetra


          Zasto, o zasto,  ljudi iznova i iznova pokusavaju sa uvijek katastrofalnim ogledom zvanim celicenje? Razmisljajuci o ovoj fascinantnoj temi, sa evolucionog i psiholoskog stanovista, u sjecanje su mi se vratili brojni poduhvati iz skorije istorije, poput:  izbora kratke suknje kao odjevne kombinacije za visesatno putovanje vozom (u februaru), nosenje haljine bez ledja za proslavu Srpske Nove Godine (na otvorenom) u slucaju da se posle ode u neki zatvoreni prostor (ne ode se), svjesno ignorisanje vremenske prognoze u vrijeme trajanja Exit-a (jer su jakne i kisobrani za pi*ke) ili , najpopularnije, slusanje modno osvjescenijih drugarica koje su vec ocelicene i nemaju problema sa klimatskim prilikama (Anja Babic).
         Ipak, tek nakon jutrosnjeg, najnovijeg, pokusaja celicenja, koji je po ko zna koji put rezultirao smrznutim nogama, upalom pluca u zacetku i neprevazidjenim  grijanjem u pekari (sa varijacijama  u supermarketu, uz zapaljeni kontejner, uz auspuh od autobusa....), dosla sam do zakljucka da tako uporna manifestacija gluposti ne moze biti tretirana kao usamljen propust u empirijskom zakljucivanju covjeka (npr. bio je dovoljan samo jedan pokusaj da shvatimo da su frizure iz 80-tih zle, pa valjda bi shvatili i za ovo...) , vec mora biti dio nase DNK, odnosno urodjeni instinkt, genetski okidac, kojim nas evolucija tjera da iz generacije u generaciju pomjeramo nivo tolerancije, sve dok ne dodjemo do konacnog cilja : nosenja bikinija na -25 stepeni Celzijusa .
      Spokojna, jer konacno shvatam da je celicenje nesto jace od svih nas, nesto cemu se ne mogu oduprijeti, mirno guglujem sve one stvari koje sam jutros sanjala da imam, a koje nekoj buducoj  generaciji vise nece trebati.











I, za moju modno osvjescenu drugaricu ,


Do sledeceg celicenja!

Sunday, August 29, 2010

Japanistika Vol.1


            Kao sto vidite, danas je nedelja, dan kada moji tradicionalno odlaze na selo, a ja, ukoliko nisam u mogucnosti da im se pridruzim, ostajem u kuci, ne izlazim iz spavacice, naizmjenicno se budim i padam u san prateci dokumentarce na Nacionalnoj geografiji, jedem ostatke hrane od prethodne sedmice, te panicno raspremam posteljinu 2 minuta prije nego sto se vrate i udju na vrata. Probudivsi se i shvativsi da je emisija o uticaju fluktuacije delte Nila na razvoj egipatske drzave zavrsena, te da gledam nesto o vulkanima na japanskom ostrvu i jedem mozda budjavi kolac od prije tri dana, koji je i dalje zapanjujuce socan i mek, dosla sam do sinteze japana i kolaca koja je proizvela krajnje sarenolik, i u nekim trenucima pomalo psihodelican post.
           S obzirom da imam obicaj da moje prijatelje cesto davim sa mnogim aspektima ove drzave, te da su samo prevrnuli ocima i rekli  joooooj saznavsi ovu tematiku, promocurno stavljam numeraciju u naslovu, jer ce ovakvih postova biti jos i nikako me ne mozete sprijeciti u tome:) Woohoo za slobodu govora!

 Wagashi, tradicionalni slatkisi povezani sa ceremonijom pijenja caja


Kampeto, presovani obojeni secer, preteca wagashi-ja

Japan je uvijek imao posebnu kulturu pakovanja, pocevsi od viseslojnih i kompleksnih haljina gejsi do poslastica u masovnoj proizvodnji. Oslanjajuci se na prirodnu inspiraciju, origami tradiciju ili jednostavno modernu psihodeliju, pakovanje i ambalaza dostigli sasvim novi nivo...

Pasta od rize i crvenog pasulja sa aromom sakura lista


Sasa dango, neka vrsta ustipka umotana u list bambusa
 
Smjesa od kaki voca oblikovana kao plod ili cvijet
 

Mizu-yokan poslastice,  by Kogetsu


Set za olovke..cokoladne pahuljice dobijate ostrilom..awesome! , by Hironobu & Sato

Klasika, sest  hitokuchi (zalogaja), by  Higashiya

  

Monaka, tradicionalni slatkis oblikovan kao kikiriki, iako nema nikakve veze sa istim


by Heidelberg

Furoshiki nacin pakovanja

Kolacici , Hato Sable


I kao savrsen primjer da nijedna zemlja nije savrsena, prilazem najnormalniju japansku reklamu za slatkise koju sam uspjela da pronadjem na youtube-u, a koja je opet, cudna i blago jeziva.


Saturday, August 28, 2010

Silk Stockings (1957)

Cyd Charisse

        Igrom slucaja, troseci jos jedan dragocjeni dan svog neponovljivog zivota na TV, shvatila sam da mi se izbor ponudjenih sadrzaja u tom trenutku sveo na jedno od smeca u kojima glumi Chuck Norris i subotnji klasik/mjuzikl na, cini mi se, HTV-u. Elem, time smatrajuci dan u startu propalim, udubila sam se u Silk Stockings u kome glume Cyd Charisse i Fred Astair. Naravno, posto nijedan film u kome ljudi spontano pocinju da pjevaju i u savrsenim koreografijama igraju sa slucajnim prolaznicima na ulici (ili u baru, posti, na mostu, savjetu kucnih stanara..) ne moze biti dobar, nisam bila iznenadjena kliseima u zapletu tipa ona konzervativna clanica partije iz Rusije koja ne zna da voli, on slobodoumni moderni dendi iz Pariza, stereotipima o komunizmu i Rusiji, stereotipima o zenama i zavrsetka koji je ocigledan nakon prvih 5 minuta filma. Zaprepascujuce, ovaj bezvezni film se istakao upravo onim sto je inace najiritantnije: sekvencama sa igrom, i sto je najcudnije svilenim carapama.

Istima je posvecen ovaj post.







Jedna od najboljih sekvenci, ciji je (naravno) najbolji dio isjecen, a originalna muzika zamijenjena nekom iz youtube biblioteke :(


Cyd Charisse




Reklame i evolucija...
1928

1948
1950
1951
1958
1960-1970?
2010

I na kraju oblacenje.. oldies style




I high fashion danas u stilu Tudor-ovi srecu Cavalli-ja, Vivienne Westvood, Galliano-a i slicne ljude cije stvari nikada necemo ni vidjeti, a kamoli nositi.





P.S. hvala ti TV-u., ubio si jos jedan dosadan dan! Volim te <3

Friday, August 27, 2010

Chick Habit: Mae West

"I'll try anything once, twice if I like it, three times to make sure."


Ukoliko ne znate nista o Mae West, a zelite, i ushiceno se nadate da je ovo mjesto gdje mozete da povratite opstu kulturu koju ste svirepo ubili  davne 1994. gledanjem trece reprize druge sezone Beverli Hilsa 90210, sa suzom u oku i drhtavim pokretom misa moram da vas preusmjerim na www.google.com. Previse pretenciozno i snishodljivo za prvi post? E pa, Slavice, steta sto ces morati da pratis ovaj blog ukoliko zelis da nastavis da uzivas u tom velikom zivotnom cudu, poznatijem kao moje prijateljstvo.



 


I, naravno, ko od nas nije jedva docekao godine u kojima moze da pogleda ne samo bilo koji video zapis koji nije crtani film, a da ne zaspi, vec crno-bijeli film iz 1933. godine sa mutnom slikom, ako ni zbog cega drugog, onda barem zbog satisfakcije sto je neko konacno spustio ovog Cary Grant-a na zemlju, koji ce nas u naredne 33 godine iritirati svojim smekerskim forama.



I, za kraj, jos jedna zivotna mudrost fantasticne Mae:

"A hard man is good to find."